Varteks je još jedna u nizu tipičnih privatizacijskih priča. Na rubu stečaja ovu godinu je dočekao sa gubitkom od 60 milijuna kuna. Prihodi od prodaje pali su s 158 na 125 milijuna kuna u prvom polugodištu ove godine. Za 35 milijuna smanjeni su i rashodi, uglavnom zahvaljujući manjim materijalnim troškovima, ali je ipak ostvaren gubitak od 30,7 milijuna kuna, što je za 700 tisuća kuna više nego u isto vrijeme prošle godine. Uz to, ukupne kratkoročne obveze došle su do 467 milijuna kuna, dugoročne iznose 186 milijuna, dok kratkotrajna imovina iznosi tek 143 milijuna, a dugotrajna 797 milijuna.
Od 126.314 tekstilaca, koliko ih je, prema podacima Državnoga zavoda za statistiku, bilo zaposleno 1990., danas je u tekstilnoj, odjevnoj i industriji obuće preostalo njih oko 20.000. Varteks je sa 7000 zaposlenih pao na nešto manje od dvije tisuće što čini 10% od ukupnog broja zaposlenih u tekstilnoj industriji.
Tekstilni div godinama je uništavan kako bi ga se jeftino domogli svi oni špekulanti koji su bacili oko na njegove vrijedne nekretnine, ali i oni koji vide zaradu u nastavku proizvodnje. Tako se većinska vlasnička struktura dijeli na desetak fizičkih i pravnih osoba od kojih pojedinačno najveći vlasnik ima tek desetak posto dionica. Takva uprava sastavljena od različitih interesa ima nekoliko strategija i ciljeva. Ono što im je svima zajedničko je sustavno uništavanje, smanjivanje broja radnika, kršenje radničkih prava, izostajanje ulaganja u proizvodnju, gubitak licenci, stvaranje ogromnog gubitka, ali i podrška politike. Upravo ta podrška zaslužna za dvije glavne strategije Varteksovih vlasnika – rasprodaju nekretnina i proizvodnja pod povlaštenim uvjetima.
U Varteksovom vlasništvu nalazi se više od sedamdeset trgovina širom Hrvatske, veliki proizvodni kompleksi i robne kuće, najčešće u središtima gradova na atraktivnim lokacijama dok je najvrijedniji tvornički kompleks na ulazu u Varaždin, građevinsko zemljište veliko oko dvjesto tisuća četvornih metara. Iako se ne prodaju sve nekretnine, na tržištu se nalazi njih sedam dok neke poput one na središnjem zagrebačkom trgu više nisu u Varteksovom vlasništvu. Proizvodnja pod povlaštenim uvjetima nije ništa drugo nego gotovo robovski rad bez isplate plaća, doprinosa i prijevoza čime je Varteks i više nego “konkurentan”.
Nova pomoć politike došla je ovog ljeta kada se nametnuo plan restrukturiranja. Od 635 milijuna kuna Varteksovih obveza na dan 5. veljače, Varteks državi duguje čak 309 milijuna kuna. Varteks po novom planu ne prolazi loše jer će mu biti otpisano čak 199 milijuna duga državi i njezinim tvrtkama te jedinicama lokalne uprave. Država će ga i dokapitalizirati sa 15 milijuna kuna i time ući u 13,51-postotno vlasništvo kompanije, dobit će nekretnine za 66 milijuna, a 28 milijuna kuna duga reprogramirano je na razdoblje od 1 do 5 godina. Također Varteks će dobiti kredit Zagrebačke banke i HBOR-a od 10 milijuna eura kojima će se nastaviti proizvodnja i isplatiti zaostale plaće od čak 16,4 milijuna kuna zaostalih plaća.
No, plan otplate je i više nego nerealan, Varteks bi, nakon gubitka od 26,2 milijuna kuna u ovoj godini, od 2014. do 2018. trebao poslovati s operativnom dobiti između 10 i 22,5 milijuna kuna. Već dogodine i 2015. prihod bi mu se trebao povećati 10,8 posto, a sljedećih godina po tri posto. Sva ta dobit išla bi za otplatu preostalih dugova, dok bi za kapitalne investicije ostajale samo mrvice – po dva milijuna na godinu. U očekivanju “spasa” za Varteks, veselje radnika zbog skore isplate zaostalih plaća uskoro bi mogao zamijeniti gorak okus nastavka uništavanja ovog tekstilnog diva.