Mediji su puni komentatora koji nas nagovaraju da uvedemo “pravi kapitalizam”. Oni tvrde da imamo previše socijalne zaštite i “socijalističkog mentaliteta” koji nam ne daju da idemo naprijed. Kao primjer uzornog sustava nekad navode Južnu Koreju, u kojoj su svi problemi tobože riješeni. Ali ta zemlja nije raj na zemlji: tehnološki razvoj tamo nije donio blagostanje za sve, nego posebnu eksploataciju i potlačivanje žena koje inače prati svaki kapitalizam u svakoj zemlji.
Južna Koreja, jedna od tehnički najnaprednijih zemalja današnjice, krasan je primjer razvijene kapitalističke zemlje. Eksploatacija tijekom japanskog kolonijalizma te podjela teritorija nakon Korejskog rata, stavili su Južnu Koreju među najsiromašnije zemlje svijeta, no ona se u samo šezdesetak godina, ojačavši vlastitu industriju i gospodarstvo, uspjela razviti u “azijskog tigra”. Južna Koreja se diči svojom naprednom ekonomijom i tehnologijom, otvorenošću slobodnom tržištu i inovacijama, liberalno-demokratskim političkim sustavom s visokim stupnjem osobnih sloboda. U stvarnosti, situacija je sasvim oprečna. Razvoj ove zemlje ima sva obilježja smrdljivog feudalizma i robovlasništva, a dobro ukorijenjen patrijarhat potpomognut tradicijom konfucijanizma koji je izuzetno rigorozan prema ženama, pokazao se kao plodno tlo za surovo izrabljivanje.
Za vrijeme najvećeg ekonomskog rasta, 1970-ih i 1980-ih, rad siromašnih žena iz radničke klase bio je eksploatiran u velikim južnokorejskim tvornicama gdje se radilo u nehumanim uvjetima. Dio žena čiji su supruzi zarađivali dovoljno da prežive, ostajale su kod kuće kao domaćice. Takav koncept imao je i svoju zakonsku regulaciju u “hođo” sustavu prema kojem je, po zakonu, muškarac bio “glava kućanstva”. Ovaj zakon ukinut je tek 2008. Zbog financijske krize krajem 1990-ih i domaćice sve češće odlaze na tržište rada te kao jeftinija radna snaga postaju konkurencija muškarcima koji su uslijed krize izgubili radno mjesto. U društvu se tad intenzivno razvijaju negativni stereotipi o ženama.
Danas, dvadesetak godina kasnije, korejsko gospodarstvo ponovno posrće zahvaljujući globalnom ekonomskom zastoju. Dug stanovništva raste kao i nezaposlenost. Nemogućnost pronalaženja posla posebice pogađa muškarce koji više ne mogu biti “glave kućanstva”, a svoje frustracije ponovno usmjeravaju na žene. Na ulicama Južne Koreje kao i virtualno, “sukobi između spolova” danas su svakodnevica. Muškarci osjećaju toliku “ugroženost” da se organiziraju u muške udruge koje se bore protiv prava žena. U tim udrugama ima i žena što pokazuje koliko im je podređenost usađena u svijest. Ovakvi su sukobi naravno u interesu kapitalista kojima više odgovara da se narod okreće sam protiv sebe, nego protiv njih. Problem podčinjenog položaja žena kao i ekonomska nesigurnost muškaraca dio su liberalnog sustava Južne Koreje – recepta kojeg nam uporno nameću. Dok su jednom omogućavali ubrzani razvoj i uspostavu ovakvog sustava, danas isti taj sustav te probleme ne rješava, nego ih stalno iznova uzrokuje i potencira.
Kakav je južnokorejski sustav prema ženama vrlo dobro ilustriraju i sljedeće činjenice: stopa ubojstava u Koreji je niska, no veća je za žene nego za muškarce, procjenjuje se da svaka tri dana partner ili bivši partner ubije jednu ženu; pornografija je zabranjena, no postoje brojni sajtovi na koje muškarci stavljaju potajno snimljene fotografije i filmiće, bilo da se radi o njihovim bivšim partnericama, ženama s ulice koje prate i snimaju ili silovanjima, također postoje stranice na kojima se daju upute kako silovati svoju djevojku; prostitucija je ilegalna, ali procjenjuje se da između pola i 1,2 milijuna Koreanki sudjeluje u prostituciji, prema podacima Ministarstva (koji su značajno umanjeni) 1 od 25 mladih djevojaka u Koreji sudjeluje u prostituciji; plastična kirurgija je raširena, ideali ljepote su infantilizirani, autorasistički i hiperseksualizirani; abortus je u većini slučajeva zabranjen, a postoji i nesrazmjerno veća stopa rođenih dječaka zbog izvođenja ilegalnih abortusa na temelju spola. Zbog spolno selektivnih abortusa, velik broj muškaraca sa sela ne uspije naći partnericu pa postoji praksa “naručivanja” mlade iz manje razvijenih azijskih zemalja. Danas 40% brakova u ruralnim dijelovima Južne Koreje uključuje “uvezene” mlade i sve očekivane negativne posljedice ovih praksi: diskriminaciju, obiteljsko nasilje…
Cijeli sustav, taj “kapitalistički raj”, ovisi o ovom potlačivanju žena. Oslobođenje žena je ključni dio borbe za rušenje tog sustava i izgradnju svijeta ravnopravnosti i slobode.