Iza nas je još jedan Prvi maj, praznik na koji se cijeli državni vrh i oporba sjete radnika te ih pokušavaju udobrovoljiti obećanjima, čestitkama, karanfilima i fažolima. Kao i skoro svake godine, Praznik rada u Zagrebu obilježen je prosvjednom povorkom u organizaciji sindikalnih središnjica. Ujedinjeni pod parolom “Za reforme za ljude” osmislili su svoj popis želja: pravedne plaće i bolje uvjete rada, dostojanstvenu starost, kvalitetno obrazovanje, efikasan javni zdravstveni sustav dostupan svima, učinkovito pravosuđe i javna upravu te promjenu odnosa prema Europskoj uniji i unutar nje.
Zagrebački Prvi maj nije obilježen žestokom pobunom, kao što je, primjerice, jučer bio pariški. Dok zagrebački “prosvjednici” nemaju radikalnije želje od “reformi s ljudskim licem”, valja se, prigodno, podsjetiti da su radnička prava u našoj zemlji sve ugroženija. Radnici u brojnim firmama, poput Uljanika, Brodotrogira, Petrokemije ili sisačke rafinerije svakodnevno strahuju od otkaza. Hrvatski su radnici među najslabije plaćenim u EU, a prednjačimo i u prekarnom (nesigurnom) zapošljavanju i fleksibilizaciji tržišta rada. O slobodnom radnom danu za proslaviti “njihov dan” da i ne govorimo.
Kao i svake godine, pridružili smo se povorci, ali naš cilj nisu sitni pomaci i mrvice sa sindikalnog stola. Tražimo više od reformi!
