Unatoč službenoj “ravnopravnosti” i zakonski reguliranim pravima, žena je u kapitalizmu daleko od slobode. Žene nisu samo politički slabije zastupljene, nego su u svim zemljama i više eksploatirane, tj. više rade za manju plaću. Osim na radnom mjestu, kapitalizam ženu iskorištava kao glavnog nositelja reprodukcije radne snage. Ona osim na radom mjestu radi i kod kuće gdje se podrazumijeva da je odgovorna za održavanje prostora, podizanje djece i brigu za muškarce. Onaj tko misli da je vrijeme kada su žene radile sve kućanske poslove prošlo, ne zna ništa o tome kako se živi u Hrvatskoj. Čak i kada nisu iskorištavane kao radnice i domaćice, njihovo elementarno dostojanstvo kao spola se vrijeđa besramnim pretvaranjem u seksualni objekt kroz medijsku prezentaciju “hostesa” i “voditeljica” čija je funkcija da se blesavo smješkaju, te naročito kroz pornografsku industriju koja pokušava ljudsku seksualnost potpuno izjednačiti s ponižavanjem žena.
Sve ovo nije tek usputna nuspojava sistema, to je njegova logična posljedica. Sustav treba ženu kao potlačeni spol zato da besplatno odgaja novu radnu snagu i zato da je, nakon što ju je učinio “manje vrijednom”, može i plaćati manje za isti rad. Zato je potlačivnje žene kao žene moguće ukinuti tek ukidanjem potlačivanja žene kao radnice i kao “domaćice”, tj. ukidanjem kapitalizma. U kapitalizmu pravi feminizam može biti jedino revolucionarni proleterski feminizam. Dan žena nije tek nešto što treba služiti kao uspomena na davna vremena kada je borba žena bila nužnost, to je samo simbolički podsjetnik na nužnost svakodnevne borbe za oslobođenje žena. Naši današnji transparenti u Zagrebu i Osijeku naš su poziv da nastavimo tu borbu.