Jučer smo sudjelovali na velikom prosvjednom maršu povodom Dana žena. Kako su i same organizatorice navele, 8. Mart je dan kada izlazimo na ulice, progovaramo o tretmanu u bolnicama, rodilištima i ginekološkim ordinacijama diljem zemlje, o ograničavanju prava na pobačaj, o institucijama koje nasilje žele zadržati u četiri zida, o tretmanu i uvjetima na radnom mjestu i u vlastitom domu.
Nosili smo parole “8. Mart za radnice, ne za dame” i portret drugarice Ivane Hoffmann, koja je prije četiri godine poginula u borbama protiv terorista tzv. Islamske države.
Pritom se borimo se protiv sistemskog nasilja nad ženama, a podržavamo sve žene – radnice, žene sa sela i “kućanske radnice”, hrabre borkinje koje se nalaze miljama daleko te žene koje su izbjegle od ratnih razaranja – koje možda nisu mogle s nama izaći na ulicu. Na njih želimo skrenuti pozornost, a ne na povlaštene žene koje se poduzetništvom tobože bore protiv svake neravnopravnosti.
Naravno, svakoj je ženi, kao pripadnici tog spola (i roda) teže napredovati na bilo kakvoj poziciji, i takvu neravnopravnost također osuđujemo. Međutim, što je s onim ženama koje nemaju dobre startne pozicije u društvu, koje se nisu mogle obrazovati na prestižnim fakultetima, koje nemaju sredstava za pokretanje vlastitog biznisa, obiteljskog privrednog gospodarstva i koje nemaju znanje i mogućnost za pokretanje famoznih, “svemogućih” projekata? Što je sa ženama koje se ne mogu izvući iz mreže obiteljskog nasilja? Što je s ženama izbjeglicama koje još uvijek ne znaju hoće li im biti dopušten boravak ovdje?
Nitko ne može birati u kakvoj će se okolini roditi, u kakvom će krugu ljudi odrastati, hoće li ih odgajati buržuji ili seljaci, hoće li imati dovoljno bogate roditelje koji će ih školovati. Žene koje su zarobljene u kućanskom radu i brizi za djecu ili starije i nemoćne, nalaze se tamo zbog nebrige društva, a ne zbog vlastitog izbora. Borimo se za izlazak žena iz robije kućanskog rada, konzervativne okoline i nasilnika!
OSMI MART ZA RADNICE, NE ZA DAME!
