Već tjedan dana gori na ulicama Čilea. Protesti su krenuli iz Santiaga kao reakcija na poskupljenje javnog prijevoza. Cijena ionako već skupe karte – Čile ima najskuplji javni prijevoz na čitavom kontinentu – skočila je za čak 30%. Iskru je raspalila cinična izjava ministra ekonomije, Juana Andrésa Fontainea, da preporuča nezadovoljnima da se ustaju raniju i voze ujutro između 6 i 7 sati kad je cijena karte povoljnija.
Na te poteze političkih elita studenti su odgovorili okupacijom i paležom metro stanica. Klasno nasilje naišlo je na široku potporu, od početka su uz studente i radnici u prometnim poduzećima. “Mi radnici metroa nismo neprijatelji studenata, a studenti nisu neprijatelji radnika metroa”, izjavio je na prošlotjednoj press-konferenciji predsjednik unije sindikata Eric Campos.
Poskupljenje javnog prijevoza samo je kap koja je prelila čašu kipućeg socijalnog nezadovoljstva. Političke elite udaraju po leđima naroda privatizacijom izvora vode, poskupljenjem prijevoza, struje, zdravstvenih servisa, kriminalizacijom studentskog pokreta, dok s druge strane poreznim olakšicama iz zadnje reforme nagrađuju strane korporacije i one najbogatije.
Kako se protesti šire na druge pokrajine i postaju nasilniji, dobivaju sve snažniju narodnu potporu. Predsjednik Sebastian Piñera odgovara objavom izvanrednog stanja i slanjem vojske na ulice. Konzervativna politika, kao i ranije u povijesti te zemlje, rješenje socijalnih konflikata daje u ruke vojsci.