Svake godine, naša organizacija na datum svog osnivanja radi analizu svojih aktivnosti i izvlači zaključke koji će joj pomoći u razvoju i izgradnji revolucionarnog pokreta u Hrvatskoj. Pitanje izgradnje takvog pokreta nije interes samo naše organizacije, nego je i pitanje budućnosti ove zemlje, kao i većine zemalja svijeta. U periodu kada je sve jasnije kako je propali projekt tranzicije, koji harači našom zemljom i regijom zadnjih 25 godina, zemlje gurnuo u nerazvijenost, a radničku klasu u siromaštvo, vladajuće klase i njihovi imperijalistički šefovi pribjegavaju sve izrazitijim represivnim rješenjima i uličnom fašizmu da održe kontrolu nad sve nezadovoljnijim narodom. Stoga se u aktualnoj krizi koja je zadnjih godina potaknula veliki rast narodnih i radničkih borbi sve jasnije prikazuje kako je izbor koji se pruža narodu ove zemlje kao i većine zemalja u svijetu izbor između represivne diktature kapitala i ekonomije zavisnosti s jedne, te narodne demokracije i ekonomije usmjerene potrebama većine s druge strane.
Izgradnja revolucionarnog pokreta svoj korijen mora imati u radničkom pokretu. Zbog toga je za našu organizaciju presudan rad u radničkoj klasi, u pomaganju radničkim borbama i radničkom samoorganiziranju nezavisnom od institucija sistema. U tom smislu i ove godine sudjelovali smo u najvažnijim radničkim borbama u mjestima u kojima djelujemo kao što je borba radnika Diokija, Dalmacijavina, RIZ Odašiljača ili Jadrankamena. U svim tim borbama radnika uvijek smo naglašavali kako je ona uvijek nužno i borba protiv diktature kapitala u cjelini, a taj sustav nije volja ovog ili onog političara, nego je oblik klasne vladavine u kojoj razni političari bez obzira na svoje navodne sukobe uvijek djeluju u interesu kapitalista, na štetu radnika. Zbog toga nam je u izbornoj godini bilo posebno važno pokazati kako izbori gdje se biraju različite sluge istog gospodara ne predstavljaju nikakvu nadu za radničku klasu. To smo radili kroz antiizbornu kampanju u kojoj smo pozivali radnike da ne glasaju, nego da nastavljaju borbu.
Ove godine, Crvena akcija je odradila i veliki broj antifašističkih i antirasističkih akcija.
Osim sudjelovanja u jednoj od najvećih antifašističkih mobilizacija poslijednjih desetljeća kojom je u dvodnevnim velikim prosvjedima unatoč policijskoj zabrani spriječen nacistički marš kroz Zagreb, naša organizacija je i samostalno napadala simbole i institucije koje promoviraju fašizam kao i režimske plaćenike koji profitiraju od širenja mržnje, podržala otpor institucionaliziranom antiromskom rasizmu, te je komemorirala neke od najvažnijih zaboravljenih heroja antifašizma u Hrvatskoj, a obilježili smo i 80 godina utemeljenja Antifašističke akcije. Također, solidarnost sa našim drugovima i suborcima u inozemstvu ostala je jedna od naših glavnih aktivnosti kojima razvijamo suradnju antifašističkog i revolucionarnog pokreta bez koje bi i naš razvoj bio teži i sporiji. Uličnom akcijom obilježili smo tako i smrt naše drugarice Yasemin Çiftçi, te podržali uhićene antifašiste u Rusiji, Bugarskoj i Njemačkoj. Akcijama smo podržali i borbu španjolskih rudara, kanadskih studenata i kurdsku nacionalnooslobodilačku borbu. Naposljetku, sudjelovali smo i u organizaciji kampa koji za cilj ima jačanje revolucionarnog pokreta u našoj regiji.
Za budući razvoj revolucionarnog pokreta i naše organizacije važno je biti svjestan vlastitih ograničenja. Moramo priznati da naša organizacija još nema neki značajniji utjecaj na društvo. Ona još nije sposobna odigrati ulogu prepoznate alternative sistemu diktature kapitala. Stoga je naša obaveza ne samo da nastavimo sa svim akcijama koje su se pokazale uspješnim, nego i da aktivno radimo na razvoju novih modela djelovanja, da proširujemo prostor aktivnosti i da aktivnije radimo na izgradnji alternative ovom neodrživom sistemu. Ukratko – borba se nastavlja.