U ovom trenutku na Bliskom Istoku se vodi više ratova. Ali jedini koji možemo vidjeti u buržujskim medijima je propagandni rat. Prema njemu, velikodušni Zapad se bori protiv zla i još jednom, po tko zna koji put, “spašava svijet”. U stvarnosti, sudjelovanje Zapada se sastoji u selektivnom i vojno neučinkovitom bacanju bombi, jednako na civile, koliko i na “teroriste”. I to one iste teroriste koje su do jučer sami naoružavali da bi im obavljali prljave poslove u regiji. U onom drugom, pravom ratu, vide se sve grozote stradanja stanovništva i sva bijeda laži i propagande Zapada. Već gotovo mjesec dana traje opsada grada Kobanea. U jeku navodnog “rata protiv terorizma”, taj grad sa svojim braniteljicama i braniteljima ne samo da je ostao bez svake podrške, nego njihovi navodni “saveznici” aktivno rade na njegovom padu. SAD je kao “vođa koalicije” otvoreno objavio kako u Kobaneu “nema partnera na terenu”. Turska pak neslužbeno pomaže opsadu davajući logističku podršku napadačima i jačajući izolaciju grada, dok službeno najavljuje stvaranje “tampon zone” i okupaciju Zapadnog Kurdistana (Rojave). Svi saveznici, zajedno s Asadovim režimom i ostalim velikim “borcima protiv terorizma”, već mjesec dana navijaju za pad grada. Svima im podjednako odgovara gušenje procesa u Zapadnom Kurdistanu.
Tijekom trogodišnjeg krvavog rata u Siriji, Zapadni Kurdistan nije bio samo prostor kurdskog nacionalnog oslobođenja nego i prostor jednog dubokog demokratskog procesa. To je jedini prostor u regiji koji aktivno potiče sudjelovanje žena u društvu, jedini koji aktivno radi na etničkom i vjerskom suživotu i jedina politička struktura (od svih država i “država” u regiji) koju humanitarne organizacije ne optužuju za teško kršenje ljudskih prava. Uz to, Zapadni Kurdistan je oslobođeni prostor koji za razliku od ostalih nije nastao kao satelit jedne od brojnih stranih sila uključenih u rat. Drugim riječima, u užasu imperijalističkog klanja – Rojava je alternativa koju svi imperijalistički koljači i čudovišta koje su oni stvorili žele ugušiti. Ovih dana ulice Turske i mnogih drugih zemalja gore u prosvjedima i pobunama koje je potaknula hrabra obrana demokratskih postignuća u Zapadnog Kurdistanu. Oni najavljuju povratak vjere da je otpor moguć i da je i u najgorim trenucima moguće graditi alternativu barbarstvu koja nije u intervencijama imperijalizma sa vlastitim ciljevima, nego u solidarnosti, pravoj demokraciji i slobodi protiv mraka imperijalizma i svih njegovih slugu.