Događaji oko Tvornice hidrauličkih cilindara spadaju u red tipičnih tranzicijska priča. Nakon rata tvornicu je kupio umirovljeni pukovnik Stipan Jukić, jedan u nizu poslijeratnih vojnika koji su se ubacili u poduzetničke vode. Država mu je odmah pohitala pomoći s dodatnih 6 milijuna kuna kako bi se dokapitalizirala tvornica. Hrvatska banka za obnovu i razvitak najprije je dokapitalizirala tvornicu, a onda odobrila i dodatan kredit na sedam milijuna kuna. Kasnije je taj kredit stopiran pošto se proizvodnja u tvornici nikad nakon toga nije ni pokrenula. Inače, tvornicu je osnovao “Đuro Đaković” pet-šest godina prije rata. Do rata je radila odlično i bila je veoma značajna za razvoj industrijske proizvodnje u Obrovačkom kraju nakon propalog projekta tvornice za preradu glinice. Samo u Tvornici hidrauličkih cilindara je radilo stotinjak ljuti. Zbog uludo bačenih milijuna HBOR je dobio 38.5 posto vlasništva tvornice. No, prije par godina došlo je do apsurdne situacije kada se tvornica pokušala prodati, a nitko nije znao tko je taj prodavač. Direktor i većinski vlasnik, Stipan Jukić tvrdio je kako on nema veze s prodajom. Nitko iz HBOR-a također nije znao tko stoji iza privatne agencije zadužene za prodaju imovine tvrtke. Najprije je pokušana prodaja 3,2 hektara terena, od kojih je šest tisuća kvadrata natkriveno, za cijenu od 2,5 milijuna eura. Nedavno je obznanjeno da se to dioničarsko društvo, koje ima temeljni kapital od 15,6 milijuna kuna, transformira u društvo ograničene odgovornosti. Milijuni ulupani u tvornicu samo su povećali temeljni kapital, a proizvodnja nije pokrenuta. Zanimljivo, odlučeno je i kako iz Nadzornog odbora izlaze dva predstavnika Hrvatskog fonda za privatizaciju. U nadzornom odboru onda ostaje samo predstavnik Hrvatske banke za obnovu i razvoj, te članovi obitelji Jukić – Vatroslav i Zvonimir. Sumnja se da promjene u nadzornom odboru i obliku organizacije samo omogućavaju lakšu prodaju poduzeća kako bi se iz njega izvuklo što više novaca za vrijedna zemljišta. Krajem 2012. godine i Hrvatska banka za obnovu i razvitak objavila je javni poziv za kupnju dionica/udjela u toj tvrtki.
Na kraju, poduzeće koje je zapošljavalo stotinu ljudi i koje je nudilo priliku za razvoj toga kraja, uništeno je zbog interesa pojedinaca te uz veliku pomoć države koja je prešutno podržavala kriminalne radnje u THC-u i tako upropastila ne samo tvrtku i ljude vezane za nju, već i obrovački kraj.