Marginaliziran i sveden na robu 8. mart je danas, naprosto, još jedna prilika trgovinama za zaradu. Njegov značaj i simbolička važnost koju je odigrao u krvavoj, emancipatorskoj borbi radnih žena zataškava se pokušajima da ga se prikaže kao relikt socijalizma za kojim danas više nema potrebe. Kako su vrijednosti socijalizma u raskoraku s vrijednostima kapitalističkog društva, tako je i logična posljedica odbacivanja 8. marta u skladu s interesima sadašnje vladajuće klase koja je uvijek željela držati žene u potlačenom položaju. 
Danas se eksploatacija radnih žene odvija istom onom žestinom kojom se događala i za vrijeme prvobitne akumulacije kapitala što je dobrim dijelom omogućeno i slabošću radničkog pokreta i vraćanjem na staze idejnog lutanja. Odbacivanjem klasne borbe i razdvajanjem borbe za spolno oslobođenje s borbom protiv kapitalizma jedina mogućnost koja se ostavlja ženama radnicama je da se izbore za jednako pravo na eksploataciju, odnosno da budu u istom ropskom položaju sa svojim muškim kolegama. Čak niti te ciljeve društvo, koje za sebe voli reći da je slobodno i demokratsko i da su u njemu svi ravnopravni, nije uspjelo riješiti, a oni su još uvijek daleko od bilo kakvog dostojanstvenog života. More izmišljenih statistika i primjera iz buržujskog života kojim se 
želi pokazati da su žene izjednačene s muškarcima padaju u vodu letimičnim pogledom na situaciju u radničkom životu gdje žene rade najteže i najslabije plaćene poslove. Upravo zbog svojeg neravnopravnog odnosa, koji se svim silama želi zadržati, danas su žene izložene najgorim oblicima modernog ropstva: radu na crno, nestalnim i nesigurnim radnim odnosima, prekovremenom radu, neplaćenom radu, nikakvim radničkim pravima, seksualnom zlostavljanju od svojih šefova itd. No, nejednakost nije vidljiva samo na ekonomskom planu, već se ona manifestira i na socijalnom planu gdje je ženama još uvijek zabranjeno ući u “muške” sfere i raditi poslove rezervirane samo za muškarce. I danas se ženama onemogućava svestrani društveni, intelektualni i kulturni razvoj.
Kapitalističkoj propagandi koja nas dijeli na jači i slabiji spol, intelektualna i seksualna bića i slično treba suprotstaviti jedinstveni radnički pokret, u kojem će se radnice i radnici boriti jedno uz drugo, rame uz rame, uz puno međusobno uvažavanje. Žensko pitanje je nerazdvojno od proleterskog pitanja i čini njegov sastavni dio. Jedino se ukidanjem eksploatacije čovjeka po čovjeku stvaraju preduvjeti za istinsko oslobođenje žena, a oslobođenje radnika znači i oslobođenje žena.
8. mart je uvijek bio poziv na borbu tako da umjesto blesavog čestitanja pozivamo sve žene na odlučnu borbu u kući, na poslu i u društvu za oslobođenje od zavisnosti, podčinjenosti i ugnjetavanja.