15. prosinca 2013. skupina neonacista iz Švedskog pokreta otpora (SMR) napala je na prepad mirne prosvjednike u štokholmskom kvartu Kärrtorpu koji su protestirali protiv rasizma. Inače, u tom kvartu koji se nalazi na periferiji situacija je znatno lošija od one idilične slike koja nam se o Švedskoj kao zemlji blagostanja stalno nameće. Stopa nezaposlenosti je znatno viša nego u ostatku zemlje, a u stalnom je porastu i anti-imigracijsko nasilje koje potiču različite neonacističke skupine koje djeluju uz prešutnu, a često i otvorenu, podršku sistema. Tako je poznat slučaj kada je John Ausonius ubio 11 imigranata u Stockholmu početkom 90-ih nakon čega su mu Švedski demokrati (SD), koji su jedna od predvodnica parlamentarnog anti-imigrantskog pokreta unutar EU, organizirali marš podrške. Sličan je slučaj i sa SMR koji su nasljednici Bijelog arijevskog otpora (VAM), organizacije koja je nakon vala ubojstava i napada na radničke aktiviste i imigrante zabranjena, no vodstvo i članovi su nesmetano nastavili djelovati dalje pod novim imenom. Tako su ovoga puta naoružani noževima, palicama i staklenim bocama te opremljeni štitovima napali prosvjed u kojem su sudjelovali, osim lijevih aktivista, i roditelji, starci te djeca. Razlog tako široke mobilizacije naroda leži u želji da se naciste koji su napadali aktiviste i dijelili svoju propagandu po školama makne iz vlastitog kvarta.
No, i ovoga puta je mit o nacistima koji sebe doživljavaju kao najsnažnije i najnasilnije „nadljude“ razbijen. Unatoč tome što je napad bio pomno planiran drugovi iz Revolucionarne fronte i Antifašističke akcije Stockholma pokazali su se kao nepremostiva prepreka. Nakon početnog uspjeha koji su napadači imali bacajući na ljude sve što im se našlo pod rukom slijedio je protuudar u kojem su se aktivistima priključili i lokalni ljudi. Nacisti su morali pobjeći u šumu, a popularni slogan: “Bez nacista na našim ulicama!” preinačen je u “Bez nacista u našim šumama!”. Iako je iz nepoznatih razloga na skupu bilo jako malo policije, na kraju su se u svom nastojanju da „zadrže kontrolu“ povezali s nacistima štiteći tako napadače djece i starijih. Ista ta policija je u akciji kodnog imena „Eskil“ uhitila mjesec dana ranije 13 članova Revolucionarne fronte okarakterizirajući ih kao „ekstremiste“ samo zato što su se suprotstavljali nasilju tih istih skupina.
Tjedan dana kasnije, 22. prosinca, održane su na istom mjestu najveće demonstracije u novijoj povijesti Švedske protiv rasizma i nacizma u kojima je sudjelovalo preko 20 000 ljudi. Međutim, nekoliko dana nakon sukoba s nacistima policija je uhitila jednog od antifašista, iako je jedini njihov grijeh bio to što su se branili. Drug Joel se i danas nalazi u zatvoru pa se Crvena akcija odazvala internacionalnoj kampanji potpore i s članovima Partije rada napravila akciju solidarnosti za uhićenog druga.
Sloboda za Joela!