Društvene mreže i mediji već danima ‘gore’. Vatreni stubovi u Australiji visoki poput nebodera progutali su milijune hektara zemlje, spržili stotine milijuna životinja, protjerali stotine tisuća ljudi iz njihovih domova. Prizori su upravo apokaliptični, ali ta apokalipsa nije biblijska: gledamo u lice katastrofe koju su izazvale političke i ekonomske elite.
Politički establišment uporno negira da ona ima veze s klimatskim promjenama jer se ne želi odvojiti od industrije koja ga hrani i drži na vlasti. Australska vlada godišnje donira čak 12 milijardi dolara kompanijama koje se bave fosilnim gorivima, ugljen čini 15% izvoznih prihoda, 6 od 30 najvećih korporacija na australskoj burzi su kompanije koje se bave fosilnim gorivima.
Australski premijer Scott Morrison još se prije par mjeseci busao u prsa svojim odbijanjem da Australija poduzme veće akcije da smanji emisiju ugljika, a kad je Greta Thunberg pokrenula klimatske proteste optužio ju je da straši njihovu djecu. No, činjenice su neporecive: iako još nije vrhunac ljeta temperature su dosegle historijski rekord (koji je oboren prije svega par godina), australski riječni sliv presušuje, a pustinje se šire.
Mediji uporno zataškavaju posljedice klimatskih promjena. Tek lokalne radio stanice godinama prenose svjedočanstva vozača kamiona i poljoprivrednika kako su ogromna područja uzduž istočne obale doslovno suha i bez kapi kiše već desetak godina.
Političke elite dovele su infrastrukturu u stanje raspada. Obje vlade, kako vladajuća Koalicija, tako i opozicijski Laburisti koji su od zadnjih 37 godina 19 godina bili na vlasti, vatrogasce su svele na dobrovoljno društvo, režući im sredstva i ne obnavljajući opremu. Imali su “pametnijeg posla”: bavili su se smanjivanjem poreza korporacijama i bogatima, smanjivanjem nadnica i pogoršavanjem radnih uvjeta radnicima.
A upravo radnička klasa i oni najsiromašniji plaćaju najvišu cijenu. Već su deseci tisuća radnika u poljoprivredi i turizmu ostali bez posla, ekstremne temperature i zagađeni zrak prijete bolesnima u siromašnim predgrađima bez dostupnih zdravstvenih usluga. Aboridžinske zajednice ostavljene su bez potpore.
Kapitalistička vladajuća klasa i njezin politički aparat nemaju odgovore na ovu globalnu opasnost. A ona traži globalni odgovor: okončati podređenost svakog aspekta života akumulaciji kapitala za privatni profit kapitalističke manjine i dovesti prirodne resurse pod demokratsku kontrolu.