Širom Europe slavi se 30. godišnjica pada Berlinskog zida koja je označila početak novog doba i teško stečenu “slobodu”. Međutim, podsjetit ćemo da danas, svuda po svijetu, pa i u našoj neposredoj blizini niču zidovi kojima se “branimo” od nepoželjnih “drugih”. U godini kad je pao Berlinski zid u svijetu je postojalo petnaestak graničnih barijera, zidova ili ograda. Danas ih ima preko 70. U posljednjem desetljeću više od 40,000 ljudi je izgubilo svoje živote pokušavajući preći zidove, u nadi da ih iza njih očekuje bolji život.
Dok izbjeglicama koje bježe od rata, sukoba, bijede i ekstremnog siromaštva pomoć stiže na kapaljku, milijarde se ulažu u zidove, žice, vojsku i policiju, dronove, helikoptere i termovizijske kamere koje bi nas trebale “štititi”. Pojačana pogranična kontrola mnoge izbjeglice košta života, primoravajući ih da iznalaze alternativne puteve kroz pustinje, rijeke, mora, šume, minska polja. Neki od njih svoju sudbinu prepuštaju krijumčarima koji ih skrivaju u svojim vozilima, hladnjačama ili kontejnerima. U tim uvjetima ljudi stradavaju, a teško dostižnu granicu prelaze samo njihovi leševi.
Je li to ta sloboda koja nam je stigla prije 30 godina?