Već više od dvije godine izbjeglice iz Afrike i Azije zapele su u bosanskom limbu – nakon toliko pređenih kilometara i trnovitog puta do “praga Europe”, oni nazad, u svoje opustošene i zaraćene zemlje – ne mogu. Ne mogu ni naprijed jer čim nogom kroče na hrvatski teritorij bivaju, kako se to danas kaže, “odvraćeni” – odnosno, protjerani i premlaćeni – od svog konačnog cilja, a to je miran i normalan život u nekoj od zapadnoeuropskih zemalja. Stoga ostaju u nesretnoj Bosni, koja ni sama ne zna kako da im pomogne – ako to još uopće želi.
Svi su izbjeglički kampovi u Bosni pretrpani, a izbjeglice ondje borave u neljudskim uvjetima. Posebno je degutantan “kamp” Vučjak, odnosno šatorsko naselje u sjeverozapadnoj Bosni, u blizini grada Bihaća, nastalo na nekadašnjem smetlištu, okruženo minskim poljima. Lokalna policija već je dulje vrijeme u procesu “čišćenja” bihaćkih ulica od migranata i izbjeglica te ih sve prebacuju u kamp Vučjak. Pored toga, pitanje je vremena kada će lokalne vlasti reći izbjeglicama u Vučjaku posljednje zbogom i prekinuti opskrbu hranom i vodom.
Europska se unija s jedne strane zgraža i upozorava da je humanitarna kriza na pomolu, s druge strane, mudro šuti već godinama na kršenja ljudskih prava, uskraćivanje prava na traženje azila i nasilje na njenim vanjskim granicama. Očigledno joj odgovara da za tragediju izbjeglica odgovaraju Bosna i Hrvatska, dvije divlje balkanske zemlje, koje danas igraju ping-pong s njima. S obzirom na to da su oni odavno mogli dobiti pristojno sklonište i normalan život, svaka noć provedena u nekom smrdljivom kampu, pokazatelj je okrutnosti Europske unije.
Dodajemo i to da ne pristajemo na sada već usvojenu terminologiju i podjele na “izbjeglice”, “ekonomske migrante”, “ilegalne migrante”, proizašlu iz huškačkih desničarskih redova. Možda na to ne gledate tako, ali nije li vaš brat, sestra, sin, kćer, prijatelj/ica koji voze Uber u Irskoj ili peru prozore u Njemačkoj također “ekonomski migrant”? Biste li njima oduzeli mogućnost boljeg života izvan “domovine”?