Francuski predsjednik Macron odustao je on svog novog poreza na gorivo koji je lažno predstavljan kao “ekološki porez”, a zapravo je samo još jednom prebacivao troškove siromašnijima. Time je Macron zapravo potvrdio da je nezadovoljstvo prosvjednika bilo legitimno. Zato je zanimljivo da su domaći mediji koji propagiraju nepravedni kapitalistički sustav danima predstavljali prosvjednike kao obične kriminalce, a ponekad i teroriste.
Ankete su pokazale da preko tri četvrtine stanovnika Francuske podržava prosvjede, a manje od četvrtine predsjednika. To znači da prosvjednici nisu neka uska ni neka privilegirana skupina, već velika većina naroda. Jedina društvena skupina u kojoj Macron još uvijek ima podršku je 20% najbogatijih.
Mediji su se koncentrirali na veliku štetu koja je navodno nastala od prosvjeda, ali su pritom skroz ignorirali da su svi podaci o navodnoj šteti dobiveni od policije, koja je stvar namjerno napuhivala u propagandne svrhe. Ignorirali su i brojne snimke mobitelima koje pokazuju ubačene policijske provokatore koji žele osramotiti prosvjede.
Pričali su o ozlijeđenima i poginuloj starici i to lažno prikazivali kao “posljedicu prosvjeda”, a ono što su zapravo prešućivanjem slagali je da je to ubojstvo i te ozlijede počinila policija, najvećim dijelom palicama i kanisterima suzavca čije ispaljivanje može dovesti do ozbiljnih posljedica, pa čak i smrti.
Tisuće snimki policije kako razbija glave mirnih prosvjednika bez povoda mediji nisu željeli prenijeti, ali su zato svi objavljivali slike oštećenih spomenika, za koje se ni ne zna kako su oštećeni. Jer su spomenici naravno važniji od ljudskih glava, ako to nisu glave bogatih ljudi.
Općenito, mediji spominju samo sukobe, ali pritom krivnju za njih lažljivo prebacuju na prosvjednike, umjesto na policiju koja izaziva sukobe. Potpuno su prešutjeli gomilu drugih prosvjeda koji se istodobno održavaju u podršku “žutim prslucima”, kao što su blokade srednjoškolaca i studenata.
A zato je među braniteljima sistema nastala takva panika? Zato što je ovo jedan od najvećih prosvjednih pokreta u Francuskoj i šire zadnjih desetljeća i zato što su zahtjevi isključivo socijalni i reakcija su na Macronove “reforme” u korist bogatih koje su se lažno predstavljale kao “ekološki porez”.
To je ono što izaziva užas naših medija koji govore u interesu kapitala.