Dokument Vijeća Europe o zaštiti žena od nasilja već je tjednima top-tema domaće politike i ključni alat u borbi između dvije klike vladajuće stranke te s njima povezanih interesnih grupa. Sukob nije primarno »ideološki«. Protivnici Plenkovića nisu nikakvi veliki kršćani. U toj se kliki miješaju oni koji žele koristiti Plitvice kao svoj privatni bankomat s onima koji žele biti sljedeći predsjednici ili barem kadrovici vladajuće političke bande. Ali to ne znači da ova borba nema ozbiljne posljedice, jer se sukob dviju klika vodi prije svega preko leđa žena.
Političke organizacije koje se lažno predstavljaju kao »vjerske udruge« doista žele dodatno zaoštriti potlačivanje žena. Ono što se predstavlja kao »zaštita tradicionalne obitelji« zapravo je dio šireg antisocijalnog programa u kojem će se dužnost skrbi dodatno prebaciti s države na neplaćeni rad žena. Programi ovih fundamentalističkih organizacija puni su hvale za privatizacije, državne subvencije kapitalu i uništavanje socijalne države. Guranje žena u kuću pod kontrolu muževa dio je »mjera štednje« u kojima će umjesto npr. vrtića i staračkih domova »tradicionalna domaćica« odrađivati sav posao koji država u službi kapitala više ne želi raditi.
Tko god u ovo sumnja neka sam čita programe ovih organizacija, umjesto da naivno vjeruje u njihovu veliku pobožnost. Nažalost, dio našeg naroda povjerovao je u priče onih koji mu ne žele dobro. I to je sasvim razumljivo. Oni koji su propatili trideset godina tranzicije naučili su ne vjerovati stvarima koje dolaze iz europskih institucija i od vlade. Zašto bi itko vjerovao Plenkoviću i njegovoj vladi da brani ljudska i ženska prava, ako istodobno krade mirovine i oprašta poreze tajkunima? Ali umjesto bijesa protiv vlade, Plenkovićevi su protivnici bijes ponovno usmjerili protiv naroda.
Narod ne ugrožavaju transrodne osobe koje bi sada iz nekog razloga trebale početi ulaziti u njegove WC-e (kao što tvrde protivnici Konvencije), nego obje klike vladajuće bande koje već desetljećima ulaze u njegove džepove. Djeca neće početi od sutra spontano mijenjati spol zbog Istanbulske konvencije, kao što nisu ni dosad spontano mijenjala nacionalnost, iako ih u školi uče da postoje nacionalne manjine. Ali školski sustav koji ih uvjerava da su tajkuni »zaslužni«, a radnici »uhljebi«, i koji u mnogim dijelovima zemlje ne uspijeva dati ni osnovno obrazovanje siromašnima već sada radi protiv njih.
Suverenost ove zemlje ne ugrožava jedna bezazlena konvencija. Tu su suverenost davno prokockali lažni domoljubi koji su opljačkali vlastiti narod i predali ga golog na zlostavljanje stranom kapitalu. Istodobno, Istanbulska konvencija možda ima dobre namjere, ali nije nikakvo spasonosno rješenje. Dovoljno je reći da se među zemljama koje su je ratificirale nalazi npr. i Turska, država koja je legalizirala silovanje djevojčica ako se počinitelji njima ožene nakon zločina i koja redovito koristi silovanje kao sredstvo mučenja svojih političkih zatvorenica.
S konvencijom ili ne, borba ne može biti samo protiv nasilja, jer je nasilje dio sistema izgrađenog na potlačivanju žena. U toj borbi nismo i ne možemo biti protivnici jedni drugima, kojoj god većini ili manjini tko pripadao. Protivnici su oni licemjerni europejci i jednako licemjerni vjerski fundamentalisti koji su zajedno punili svoje privatne džepove preko naših leđa. Ta je banda davno prokockala svako pravo da zastupa ikoga od nas. Naša budućnost moguća je samo bez tih pljačkaša i mračnjaka. Ona je moguća jedino kroz borbu za socijalizam – protiv kapitalizma i patrijarhata!