Dok je dio holivudskih glumica javnim priznanjima o seksualnom zlostavljanju u filmskoj industriji uzdrmao čitavu svjetsku javnost, šokantnije od broja i imena zlostavljača su njihove kolegice i kolege koji optužuju žrtve zbog priznanja. Brigitte Bardot, nekadašnja seks-ikona, danas poznata po svojim rasističkim i islamofobnim ispadima, ismijala je žrtve zaključivši da je njoj godilo kad bi joj netko rekao da ima dobro dupe.
Uznemirujuća je i reakcija dobrog dijela medija koji glume novinarsku profesionalnost pa o nemilim događajima pišu s rezervom, iako je vrlo jasno da između redaka staju na stranu zlostavljača, kao što je i inače čest slučaj kad su u pitanju seksualna zlostavljanja žena. Javnost se tako tobože deklarativno ograđuje i osuđuje zlostavljanje, ali ipak propitkuje žrtvino ponašanje prije i poslije, motive zbog kojih je došla ili ostala u kontaktu s nasilnikom, pa čak i motive zašto je eto, baš sad prijavila nasilje. Uz to, mjeri se i neće li sad javno sramoćenje biti prevelika cijena za jedno ukradeno hvatanje za sisu. Onda se, dakako, nađu i oni koji se prave pametni pa izmišljaju razlike između napada, vrijeđanja, uznemiravanja, zlostavljanja, silovanja i sl. Tako i Slavenka Drakulić za Jutarnji list ustanovljuje da nije isto kad ti netko dodirne koljeno ispod stola i kad te netko pritisne uza zid.
Zanimljivo je kako društvo i mediji “vole” lijepe i poznate žene na način da ih se glorificira i pretvara u seks-simbole, sve dok koja ne prizna da je bila izložena seksualnom nasilju i da joj se nije svidjelo – e tad se preispituje njen moral i ona postaje obična drolja. Nemogućnost žena, proslavljenih glumica, književnica, kolumnistica, predavačica na fakultetima i znanstvenica, da bezrezervno stanu u obranu žene koja je pretrpjela bilo koji oblik seksualnog zlostavljanja, na vrlo banalan način pokazuje dubinu ukorijenjenosti ženomrštva u društvo. Patrijarhat je temelj kapitalističkog sustava, on se hrani potlačenošću žena koju mora opravdati tretiranjem žena kao manje vrijednih i svođenjem žena na njihovu seksualnost.
Zbog te jake međuovisnosti patrijarhata i kapitalizma, ni seksualna ni ekonomska potlačenost žena, ni u Hollywoodu ni bilo gdje na svijetu, neće se ukinuti izmjenama zakona i uvođenjem mjera, potrebna je organizirana borba najšireg sloja žena, radnica, koje će zajedno sa svojim muškim suborcima graditi ravnopravno socijalističko društvo u kojem će i žene i muškarci biti slobodni.