U njemačkom Hamburgu 24. studenog održana je Međunarodna konferencija potpore narodnom ratu u Indiji. Na skopu se okupila preko 300 ljudi iz dvadesetak zemalja i iz više od trideset grupa, organizacija i partija. Cilj konferencije bio je razmijeniti razmišljanja, iskustva i procjene o situaciji u Indiji i kampanjama potpore narodnom otporu. Borbena i drugarska atmosfera u diskusijama nastavila se uz revolucionarnu glazbu njemačkog hip-hopa i turskog i švedskog političkog folka. Organizatori, kao i sudionici konferencije bili su u pravilu mladi i vrlo mladi ljudi. U nastavku donosimo doprinos naše organizacije konferenciji.
Značaj Narodnog rata u Indiji
Svijet u kojem živimo je izložen stalnim dinamičnim promjenama punim kontradikcija. Naše je mišljenje kako ljevica generalno ne uspijeva pružati validna objašnjenja za procese u koje smo uključeni, kao ni uspješan program prevladavanja kontradikcijama u kojima smo prisiljeni živjeti. Međutim, također je točno da se ništa o današnjem svijetu ne može razumjeti bez ispravnog razumijevanja imperijalizma.
Imperijalizam je bez sumnje glavni izvor kontradikcija. Utrka za spašavanje njegovih profitnih stopa tjera imperijalistički kapital ne samo da stvara konflikte i ratove sve češće tijekom zadnjih nekoliko godina krize, nego također i da bude u stalnom ratu protiv radničke klase i naroda svijeta. Taj stalni rat može se vidjeti u napadima na nadnice i standard života radničke klase u imperijalističkim zemljama, rasističkim napadima sistema na migrante i mlade, može se vidjeti u uništavanje industrijske radničke klase i agresivnim procesima privatizacije u zavisnim zemljama Istočne Europe i drugim zemljama europske periferije. Od prvorazredne je važnosti da se opet podsjetimo onome što smo trebali naučiti prije jednog stoljeća – da imperijalizam nije samo politika jedne zemlje koja se miješa u poslove druge, to je stadij kapitalizma u kojem monopolski kapitali ne mogu postojati bez stvaranje redovitih ratova među sobom, ali također ni održavanja stalnog rata protiv naroda svijeta.
Ovi ratovi nisu izbor bilo Kapitala, jer on ne može postojati bez rata, kao ni izbor proletarijata, jer je rat protiv njega već tu. Postojanje otvorene oružane borbe ne ovisi o tome koliko je neka država “demokratska”, nego o tome koliko je jak otpor naroda protiv kapitala. Samo jaki narodni otpor tjera države da koriste fašizam kako smo ga nekad razumjeli – kao otvorenu diktaturu najreakcionarnijih dijelova financijskog kapitala nasuprot prikrivenoj diktaturi koju zovemo parlamentarizam. Dakle, otvoreni oružani napad na narod je neizostavan dio pokušaja diktature kapitala da održi svoju vlast kada je suočen s narodnim revolucionarnim pokretom.
Indija je naša najjača fronta u borbi protiv diktature kapitala. Ne samo zbog ovih ili onih specifičnosti povijesnog razvoja u Indiji, nego prije svega zbog revolucionarnog pokreta sposobnog da razumije kontradikcije u kojima je prisiljen djelovati. Genocidna kampanja diktature kapitala protiv naroda Indije je rezultat sposobnost revolucionarnog pokreta da otvori frontu otpora ovoj diktaturi. U tom smislu, Narodni rat u Indiji je nezamjenjivo važna lekcija za ljevicu, koju ova, nažalost, nije sposobna razumjeti.
Otpor genocidnom imperijalističkom ratu protiv naroda Indije nije ništa manje važan od narodnooslobodilačkog rata u Vijetnamu u prošlom stoljeću. Međutim, razina potpore za ovu pravednu borbu indijskog revolucionarnog pokreta sa strane ljevice nije ni blizu potpori kakvu je imao vijetnamski revolucionarni pokret šezdesetih i sedamdesetih. Velik dio ljevice, posebno u imperijalističkim zemljama ili potpuno ignorira ovaj rat ili se bavi imbecilnim sektaškim i dogmatskim denuncijacijama ovog ogromnog pokreta i odbija ga analizirati izvan svojih unaprijed određenih kategorija. Relativna slabost potpore Narodnom ratu u Indiji jedan je od najjasnijih znakova slabosti revolucionarnog pokreta u svijetu.
Važnost Narodnog rata u Indiji nije samo u veličini tamošnjeg pokreta i odgovarajućom razinom zvjerstava koji je počinio imperijalizam protiv naroda Indije, nego je i u njegovim potencijalima. Proturječja današnje Indije, koja je istodobno zavisna zemlja, ali i relevantna izvoznica kapitala, koja ima istodobno jedan od najvećih gospodarskih rastova i velik dio stanovništva koje živi u predmodernim uvjetima, koja je nuklearna sila koja nije sposobna kontrolirati ni vlastiti teritorij, čine današnju Indiju potencijalno “najslabijom karikom imperijalizam”. Pobjeda revolucionarnih snaga tamo bi nepovratno promijenila svijet iz temelja.
Zbog ovoga, potpora Narodnom ratu u Indiji nije avanturizam romantičnih zapadnih ljevičara koji gledaju prema drugim zemljama jer su nesposobni za borbu u vlastiti, nije samo formalno izražavanje internacionalne solidarnosti. To je obaveza svakoga tko je u stanju razumjeti kontradikcije svijeta u kojem živimo, i svakoga tko je doista spreman boriti se protiv diktature kapitala.
Crveni pozdrav našim vojnicima u Indiji!