Od posljedica dviju eksplozija 10. listopada u Ankari, umrlo je 102 ljudi, a više od 400 je ranjeno. Eksplozije su se dogodile na skupu pod imenom: “Rad, mir, demokracija” koji je organizirala konfederacija sindikata, a na kojem su zajedno sudjelovale mnoge progresivne organizacije. Napad se dogodio prema već viđenom obrascu kakav smo “navikli” gledati u posljednje vrijeme u Turskoj. Naime, ovo je treći bombaški napad u proteklih 5 mjeseci u kojem su meta aktivisti koji se zalažu za mir, demokratska prava te se protive šovinističkoj i agresivnoj politici Turske. HDP (Narodna demokratska partija), čiji su članovi sudjelovali na skupu, za napad je optužila državu.
Približavanjem izbora i jačanjem kurdskog nacionalno-oslobodilačkog pokreta intenziviraju se napadi države na progresivnu opoziciju. Sve veća represija, zastrašivanja, ubojstva te podmukli napadi na mirne skupove imaju za cilj poraziti revolucionarni pokret. To govori u kakvim se uvjetima održavaju izbori i da se ne poštuju niti formalne buržoske slobode.
Progresivne snage odmah su najavile nove akcije i pozvale na još veći otpor. U brojnim turskim gradovima sljedećih dana okupljeno je na desetke tisuća prosvjednika, a sindikati i sveučilišta su organizirali dvodnevni štrajk. Dok revoltirani ljudi koji su izgubili svoje najbliže brutalni napad prepoznaju kao napad vladajućih na svoje političke oponente te optužuju Erdoğana da potiče nasilje i etničke tenzije kako bi vladajućoj stranci osigurao pobjedu i na predstojećim izborima, zaključak Erdoğana i turske vlade da su najvjerojatniji organizatori napada upravo Kurdi i ljevičari, pomiče granice apsurda i arogancije. Da stvar bude gora, turske su vlasti u Ankari bile zabranile prosvjedni skup i marš sindikata i civilnih aktivista koji su u napadu izgubili svoje prijatelje. Unatoč zabrani, uspjelo ih se okupiti nekoliko stotina.
Marševi u znak solidarnosti sa žrtvama i prosvjedi protiv politike turskih vlasti odvilili su se širom Europe; u Londonu, Nottinghamu, Stockholmu, Berlinu, Frankfurtu, Ateni, Beču, Madridu te u brojnim drugim gradovima. U Parizu se okupilo nekoliko tisuća prosvjednika koji su uz kurdsku zastavu nosili natpise “Mučenici revolucije nikad ne umiru” i “Erdoğan ubojica, Europa suučesnik”.
Fašističke metode turske buržoazije dokaz su antinarodnog karaktera vlasti koja se, želeći očuvati vlastite pozicije, ne libi činiti zločine protiv naroda.
Solidarno s drugovima u Turskoj i Kurdistanu!