Napad na satirični časopis Charlie Hebdo i ubojstvo 17 ljudi zapadni političari i mediji su označili kao napad na slobodu govora. Ti “ljubitelji slobode” nerijetko su nam pokazali da je za njih sloboda govora samo ona koja se poklapa s njihovim interesima. Ona koja u “mirovnim misijama” i napadima bespilotnih letjelica vidi širenje demokracije. Koja kod ubijanja djece i civila vidi samo kolateralnu štetu. Kada netko u ime slobode govora prokaže kakve sve perfidne metode koriste tajne službe da bi nas kontrolirale, onda je on izdajica nacionalnih interesa i prijete mu drakonske kazne. Kad god je bilo potrebno obraniti svoje interese taj Zapad je podržavao najreakcionarnije bande u borbi protiv progresivnih pokreta. Dvadesetih i tridesetih godina kad je radnički pokret prijetio kapitalističkom poretku Zapad je posegnuo za fašizmom. Al-Kaida je tako osnovana za potrebe borbe protiv komunista u Afganistanu. I danas dok se u Rojavi brani istinska demokracija stečena u revoluciji 2012., Zapadni imperijalisti s NATO-m na čelu kalkuliraju koga će podržati, dok njihova članica Turska naoružava Islamsku državu.
Ovim sumanutim ubojstvima u Parizu u prvi plan su opet izašle reakcionarne ideologije. Zapad će tako iskoristi ovu situaciju da bi opravdao sve veću kontrolu nad ljudima i sebe prikazao kao jedinog nositelja “civilizacijskih” vrijednosti. Nesumnjivo da će u nedostatku revolucionarnog subjekta na Zapadu najviše profitirati ekstremno desne stranke i pokreti koji će odvlačiti fokus naroda od ekonomskih i socijalnih problema na imigrante. Rasizam koji se raspiruje prema muslimanima tako je u funkciji daljnje eksploatacije radničke klase i imperijalističkog pljačkanja. S druge strane, istočni reakcionari će rastuću islamofobiju koristiti da bi sebe prikazali kao jedinu obranu od Zapada. Naravno da takav “otpor” muslimanskog fundamentalizma više šteti nego koristi masama na Istoku i da reakcionarni pokreti nisu u stanju dosljedno voditi borbu protiv imperijalizma. Zadatak je svih progresivnih snaga na Istoku da grade klasno jedinstvo svih muslimana i ljudi ostalih religija te da šireći svoj utjecaj među masama rasprše reakcionarne ideologije kako bi mogli dosljedno voditi borbu protiv zajedničkog neprijatelja svih naroda svijeta – imperijalizma.
Tu se ne radi o sukobu civilizacija kako nas uvjeravaju, i to one tobože civilizirane i one barbarske, već se radi o nacionalno-oslobodilačkoj borbi jednog velikog dijela svijeta protiv imperijalističkog pljačkanja. Taj dio svijeta je trenutačno neorganiziran i bez pravog vodstva te zbog toga na njemu parazitiraju razne “vjerske” vođe koje nerijetko imaju svoje zapadne financijere i iz toga ostvaruju materijalnu korist. I jednima i drugima odgovara stanje da je radnička klasa svijeta podijeljena i da ne vidi neprijatelje u svojim eksploatatorima, već u radnicima druge nacionalnosti ili vjeroispovijesti.
Ako ćemo reagirati samo na posljedice kao što su ubojstva novinara i civila, a šutjeti i ne boriti se protiv imperijalizma koji je stvorio ovakvo stanje, vrtjet ćemo se neprestano u krug.
Slava svim žrtvama fašizma, reakcije i imperijalizma!
Proleteri svih zemalja – ujedinite se!