Prije tjedan dana u prve redove ogromnog prosvjeda prosvjetnih radnika progurao se klerikalac i ekstremni desničar Marin Miletić. Taj poznati propagator mržnje prema ženama, drugim narodima i LGBT osobama, blizak ustaši Hasanbegoviću i sekti Željke Markić, odjednom je ispao borac za socijalna prava. Iako se tim pravima inače žestoko protivi.
Mjeseci i pol ranije, jedna od glavnih organizatorica prosvjeda medicinskih sestara i bolničara bila je Sanda Alić, žena koja zajedno s mužem svoju djecu oblači u ustaške uniforme i stavlja na fejs njihove snimke kako kliču poglavniku. U mržnji prema drugim narodima i LGBT osobama nimalo ne zaostaje za Miletićem.
Dodajmo ovome i da je jedan od sindikalnih vođa učitelja, Branimir Mihalinec, čovjek koji je nastojao iskoristiti štrajk da reklamira ekstremno desničarskog predsjedničkog kandidata i privatizacijskog tajkuna Miroslava Škoru, kojeg podržavaju i Alić i Miletić. Sve ovo s pravom je naljutilo mnoge, a neke i navelo da odustanu od potpore socijalnim prosvjedima.
Drugi su prigovorili kako oni koji negoduju zbog desničarenja razbijaju jedinstvo prosvjeda u kojem mogu sudjelovati svi. Barem dok ih desničari ne strpaju u logore. Naravno, NE SMIJEMO dopustiti da nas to što fašisti pokušavaju preuzeti opravdane prosvjede natjera da on njih odustanemo. Time bismo im samo pomogli da koriste pobunu za preuzimanje kontrole nad štrajkom, a onda i zemljom.
Ali istodobno ne možemo ignorirati opasnost od toga da se fašisti normaliziraju kroz licemjernu “potporu” opravdanim prosvjedima. To nam, između ostalog, pokazuje i primjer iz inozemstva. Kao što smo već pisali, u Boliviji je nedavno ekstremna desnica preuzela vlast vojnim udarom. Malo je poznato da su pripreme za taj udar počele naizgled socijalnim protestom.
Bolivijska vlada je pod izabranim predsjednikom Evom Moralesom godinama koristila veliko rudno bogatstvo kako bi milijune stanovnika te zemlje uspješno izvela iz siromaštva. No već godinama stanovnici rudno najbogatije regije – Potosí – žale se što se njihovo bogatstvo dijeli s cijelom zemljom umjesto da ostane samo u njihovoj regiji.
Vođa protesta u regiji Potosí bio je Milton Navarro. Kao šef Građanske platforme Potosíja on je godinama pričao samo o socijalnim pravima svoje regije. A onda je došao puč u kojem se ispostavilo se kako Navarro nije nikakav socijalni lider, nego tajni član fašističke i klerikalne organizacije slične sekti Željke Markić koja je sudjelovala u nasilnim ubojstvima političkih protivnika.
Milton Navarro je u aktualnoj neizabranoj i antidemokratskoj vladi ministar sporta. Svoju višegodišnju lažnu socijalnu aktivnost naplatio je dobrom pozicijom u strukturama nametnute diktature. Rudno bogatstvo se pod diktaturom naravno ne koristi za pomoć ni stanovnicima Potosíja ni drugim Bolivijcima nego je odlukom diktature prepušteno stranim kompanijama.
Pouka je ova: fašisti nisu i ne mogu biti saveznici ni ravnopravni sudionici socijalnih borbi. Njima je do socijalnih prava stalo koliko i do prava manjina, ali nemaju problema s tim da se godinama lažno predstavljaju sve dok ne dođu u situaciju da ispune svoje zločinačke namjere. Ukratko: tko normalizira fašiste u štrajkovima sam sebi koma grob.